12.12.2004., nedjelja
Meteopat...
Nekako sam ka i vrime....
dok je bila kiša i južina totalna krepalina... a onda sa prvim zapuhom bure, nitko me nije moga zaustavit!
Ali ni kiša nije za bacit... Uhvatio sam se nekih knjiga koje sam davno čitao, pa su mi opet zapele za oko na polici. Sveta krv sveti gral, i Hiramov ključ, knjige koje su postale aktualne sada kad i Da Vincijev kod. Pogotovo što autori osporavaju Brown-ovu originalnost, odnosno praktički je prepisao njihova dugogodišnja istraživanja. Snimljeni su i dokumentarci za BBC, koji su i u Engleskoj prilično bili sporni, a mi ih vjerojatno nećemo vidjeti...
Michael Moore ponovo jaše! navodno sprema novi dokumentarac o postizbornoj situaciji u Americi, ali prema sestrinom reportu iz Bushlanda :)) tamo je hit novi dokumentarac (ne znam autora): Korporacije.
Ime govori dovoljno...
kasno je laku noć blogeri...
|
- 01:03 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
30.11.2004., utorak
Kiša, ah ta kiša nasušna.... :o))
Ma, evo nisam imao inspirejšn za nešto napisati, više sam se malo šlepao unaokolo po Blogu.hr i čituljio i smijuljio se... Evo par riječi, samo da napravim predah od baza i programiranja...
Čitav dan kiši, kao da je sva voda ovoga svijeta odlučila pasti na ovaj grad... Ali ne pljušti, već onako dosadno sipi, slini sa mutnoga neba... a onda opet nije ni to tako loše, kad možeš se izvaliti na kauč, pokriti dekicom i lagano, lagano usnuti s razlogom... južina u zraku i ona neka tupa omama i onaj dosadni dosadni zvuk kapi koja udara u rolete...
I bježiš u sjećanje... pogled sa balkona na pješčanu plažu na tirkizno more... negdje tamo daleko na južnoj hemisferi... njezin smijeh i oduševljenje kako se brzo mijenjaju kiša i sunce... i kako je to prekrasno...
isti zvukovi... ista, gotovo ista kiša, ali nema nje da to ponovi...
huh!
|
- 22:47 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
14.11.2004., nedjelja
Osmjeh...
Da jednostavno, osmjeh...
danas kad je vani ovakvo vrijeme, kiša i bura, i najednom je zahladilo... nema te grijalice koja te boje ugrije od osmjeha...
Osmjeha tebi nepoznate osobe, koju sretneš negdje na ulici, kratak pogled, oči u oči, i osmjeh..
Fenomenalno!
Jer ništa nije nije tako lako kao nasmijati se... I ne košta te ništa.
Znam da je vani šugavo, but.... have a nice day!
:o))))))
|
- 21:39 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
02.10.2004., subota
Ima li smisla?
Jesmo li mi muškarci stvarno toliko ovisni o ženama? Ja sam trenutno na odvikavanju :))
I zasad mi dobro ide... Ajmo to tako kazat...
Nekako sam uspio sebi izorganizirat život, imam dovoljno zanimacija i posla, ali mi opet fali, fale mi oni trenuci, koji ti se tada čine mali, nebitni, ali u biti su veliki... Oni trenuci kad kad se ništa ne dešava, neka glupa tišina i nedogađanje, a nads dvoje kao da smo sami na svijetu... tu... zagrljeni u nekoj glupoj pozi...
Fale mi oni neki razgovori, nešto što ne možeš definirati ni u ljubav, ni u zaljubljenost, nešto treće....
I tek sada kad je otišla, kad je nema, vidiš te trenutke, te stvari koje ti se tada čine male, beznačajne, sada postaju velike, ili je to samo privid zato što mi fali, i tražim je u sjećanjima, u momentima koji su mi ostali negdje zapisani u memoriji...
I naravno, još uvijek se nadam, da ću je možda nagovoriti da probamo ponovo, da će se vratiti, iako nekako s vremenom, ta nada blijedi....
Ali ne mislim odustati... Gledao sam na TV-u 'Grčko vjenčanje', i kao da sam premotao film unazad... Promjenio sam 2 posla da bi bio s njom, otišao iz jednog grada u drugi, vjenčao se u crkvi iako sam ateist (nisam se morao krstiti)... Ali... uvijek taj ali...
Stvarno sam se potrudio oko nje, i promijenio se podosta... but not enough!
I dalje joj pišem pisma...
|
- 00:46 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|